« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
Adriana, Nora, Mia i Petra
Dana 18. ožujka mi, Matia Deak, Una Farkaš, Mia Gardilo, Petra Sudar, Gloria Turalija, Adriana Kozina i Adrian Skeleđija i ja, krenuli smo u Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku na festival „Pozor! Plivamo na sceni“. Vodila nas je naša najbolja knjižničarka. Bilo je to jedno veliko i predivno iskustvo. Na Festivalu je sudjelovalo petnaest škola. Bilo je mnogo djece i njihovih mentora. U 15.00 sati počela je proba, a mi smo bili na redu tek u 17.00 sati. Na probi su nas gledali i ostali učenici. Prvi put sam se popela na pozornicu. Tresla sam se i imala malu tremu. Bili smo u trećoj grupi. Nakon probe voditelji Festivala dodijelili su nam asistente. Naša predivna asistentica zove se Ana. Jako je draga i puno nam je pomogla. Program je počeo u 18.00 sati. Dok je jedna grupa učenika glumila, ostali su bili nedaleko od Dječjeg kazališta, točnije u Dječjem vrtiću „Mak“. Tamo smo imali hranu, voće i piće. Tamo smo također mogli dovršiti šminku i frizure. Prije 20.00 sati krenuli smo nazad u Kazalište. Glumili smo strahove. Imali smo crnu šminku i raščupanu kosu. Stvarno smo bili strašni. Kada su učenici prije nas završili sa svojom predstavom, i kada nas je voditeljica prozvala, stali smo na pozornicu. U tom sam trenutku shvatila da nije lako glumiti na kazališnim daskama. Na samom je nastupu bilo puno više publike nego na probi. Dotad sam mislila da je gluma lagan posao, ali zapravo baš i nije. Nakon nekog vremena, jako sam se opustila. Tih pet minuta glume puno su mi značile i obilježile jedan bitan događaj u mom životu. Dobili smo snažan pljesak. Na kraju je slijedilo proglašenje. Dobili smo nagradu za najbolju predstavu u kategoriji „Najbolji scenski pokret“. Bili smo oduševljeni. Kao nagradu dobili smo: ručno izrađenu „Ribicu“, diplome, bilježnicu, zidni sat, privjesak udruge "Dokkica" i blok za pisanje. Bilo je to najljepše iskustvo u mom životu i voljela bih to ponoviti, ali htjela bih glumiti u dužem igrokazu. Zbog svega ovog probudila mi se velika želja za glumom.
Tekst napisala: Nora Brkić, školska novinarka
Dojmove s nastupa napisala je i Una Farkaš, školska novinarka:
Uistinu mi se sve svidjelo. Sve je bilo savršeno, kao iz bajke. Sretna sam što sam se suočila s najvećim strahom, a to je trema od pozornice i velikog broja ljudi koji me gledaju. Upoznala sam i neke cure iz drugih škola. Sve u svemu, ovo je bilo prelijepo iskustvo.