« Prosinac 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
POVIJEST ŠKOLSTVA U CRETU
Najstariji pisani podatci o mjestu Cretu, navode da se nalazio prije dolaska Turaka u posjedu Viteškog reda Sv. Ivana u gospojštini Karaševo s trideset drugih sela. Prvi popisani stanovnici vjerojatno su bili nastanjeni lovočuvari šume Cret i čuvari pruge.
Na prostoru današnjeg sela Cret nalazila se šuma. Šuma s jedne strane pruge zvala se „Gajić“, a s druge strane „Cret“. 1930. godine ovu šumu kupilo je DIP – Đurđenovac koje je šumu posjeklo. Do 1938. godine narasla je mlada šuma, koju za bivše seoske banovine preuzima zadruga „Zemlja“ i tu kolonizira ponajprije stanovnike iz Hrvatskog zagorja, zatim Podravce iz okoline Pitomače, te nešto kasnije iz Like i Dalmacije.
Zabilježeno je kako je prvi stanovnik Creta bio Jura Sekalec, potom Ivan Dinjar i drugi.
Po dolasku stanovnika, odmah se pristupilo krčenju šume radi stvaranja slobodnog prostora za izgradnju kuća.
Novopridošli stanovnici Creta uvidjeli su važnost obrazovanja za svoju djecu, stoga su nastojali ishoditi dopuštenje i osigurati uvjete za formiranje nastave i izgradnju škole.
U tomu su uspjeli, te je Odlukom Ministarstva prosvjete NRH, 19. veljače 1951. godine dopušteno je otvaranje jednorazredne škole u Cretu .
Budući da školska zgrada nije postojala, jedini oblik nastave odvijao se u privatnim kućama i to od 19. veljače 1951. godine do 30. lipnja 1951. godine kod Vida Tuđmana, a od 30. lipnja 1951. godine do 1. veljače 1953. godine u kući Eugenije Gospočić.
Nastavu je organizirala i vodila učiteljica Terezija Glavaš. Za ovo razdoblju nema zabilježenih podataka o brojnom stanju učenika.
Kako navedeni uvjeti rada s djecom nisu niti izbliza bili zadovoljavajući, mještani su nastojali dobiti dopuštenje i materijalna sredstva za izgradnju školske grade.
To se i dogodilo, odlukom NOK-a Valpovo 1952. godine kada je zaključeno da se u Cretu sagradi jednorazredna školska zgrada.
Ujesen 1952. godine započeli su radovi na izgradnji školske zgrade.
Materijalna sredstva (građevni materijal), osigurao je NOK – Valpovo, a radove na izgradnji izvodili su dragovoljno sami mještani.
Nastava u novosagrađenoj školskoj zgradi započela je 1. veljače 1953. godine, organizirana u dva razredna odjela sa pet razreda. Oba razredna odjeljenja vodila je učiteljica Terezija Glavaš. Odmah, po otvorenju škole, izabrani su članovi prvog Školskog odbora: Petar Oremuš, Ivan Kranjc, Ivan Vukelić, Rudolf Jurina i učiteljica Terezija Glavaš.
Školske godine 1953./54. umjesto dotadašnje učiteljice, Terezije Glavaš, u Cret dolaze učitelji Štefanija Mužević i Mato Mužević. Nastava je bila organizirana u dva trorazredna kombinirana razredna odjela . Prvi razredni odjel sačinjavali su učenici I., III. I VI. razreda, a drugi razredni odjel učenici II., IV. i V. razreda. Nastavom je bilo obuhvaćeno 73 učenika.
Na početku rada učitelji su se suočavali s mnogostrukim teškoćama koje su se prije svega, ogledale u nedostatku nastavnih sredstava i pomagala, od osnovnog pribora za rad, nadalje, te većem broju nepolaznika, osobito učenika viših razreda. Navedene poteškoće djelomično su prevladane zalaganjem školskog savjetnika, glede opremanja učenika i škole nastavnim pomagalima, kao i naporom učitelja da posvijeste roditeljima važnost obrazovanja za njihovu djecu.
Osim redovne nastave, odgojno se nastojalo djelovati i svestranije razvijati sposobnosti učenika uvođenjem izvannastavnih aktivnosti u Narodnoj čitaonici, koja je zbog nedostatka adekvatnog prostora bila smještena i često premiještana u privatnim kućama kod: Vida Tuđmana, Zore Bajs, te Ivana Petrovića.
U okviru čitaonice, osnovana je dramska sekcija, održavana su predavanja za narod, nešto kasnije radio – emisije.
Već 1954. g osnovan je školski vrt u kojemu je svaki učenik imao svoju pokusnu gredicu, potom školski voćnjak i rasadnik te drvored u kojima su učenici mogli promatrati izvjesne promjene u prirodi kroz godišnja doba i time je ujedno nastava postajala zornijom.
Iste godine, najveće veselje učenicima bilo je izgrađeno odbojkaško igralište u školskom dvorištu.
Krajem 1956. godine u školu je uveden mliječni obrok sa oko pedeset posto pretplaćenih učenika.
Škola je bila i centar kulturnog života mjesta: održavala su se predavanja za mještane s tematikom gospodarenja, unaprjeđenja poljoprivrede, teme iz područja zdravstvene zaštite, potom, svake godine izvođene su predstave i priredbe povodom državnih praznika.
U školi je, 7. veljače 1957. godine po prvi put prikazan dia – film, a 15. travnja 1958. i igrani film, „Svoga tela gospodar“. Za gotovo sve mještane, to je bio prvi susret s filmom uopće.
Broj učenika pedesetih i šezdesetih godina stalno se povećavao, te je školske godine 1955./56. iznosio 92 učenika što je uvelike otežavalo rad.
Organizirana je i trokratna nastava, ali praksa je pokazala da takav način rada nije popravio postojeće stanje. U takvim uvjetima bilo je gotovo nemoguće organizirati kvalitetnu nastavu, a navedene poteškoće odrazile su se i na uspjeh učenika koji je na razini škole iznosio prosječno svega 2,14 .
Jedan od načina prevladavanja ovoga problema, bio je prevođenje VI. razreda u Bizovac, što je izazvalo veliki otpor mještana zbog udaljenosti od 4 km, bez osiguranog prijevoza.
O školi u Cretu sve više se promišljalo kao o četverorazrednoj, stoga je školske godine 1957./58. godine preporukom Savjeta za prosvjetu i kulturu NRH formirana centralna osmogodišnja škola u Bizovcu u koju su prevedeni učenici i V. razreda, a škola u Cretu od tada radi kao četverogodišnja s dva kombinirana razredna odjela.
Znimljivo je pratiti broj učenika koji pedesetih i šezdesetih godina neprestano raste i u četiri razreda iznosi oko 80 učenika, a školske godine 1960./61 u četiri razreda bilo je 90 učenika. Od sedamdesetih godina uočava se kontinuirani blagi pad, a broj učenika kreće se oko 60 do 70, osamdesetih i devedesetih oko 5o učenika.
Proteklih šezdeset godina u školi su poučavali sljedeći učitelji:
TEREZIJA GLAVAŠ
|
1951. - 1953.
|
ŠTEFANIJA MUŽEVIĆ
|
1953. – 1989.
|
MATO MUŽEVIĆ
|
1953. – 1967.
|
JELKA KRIŽEVAC
|
1954./55.
|
MATIJA HUDOLIN
|
1967. – 1970.
|
MIRKO NOVOSELIĆ
|
1970./71.
|
KATICA JURKOVIĆ
|
1971. – 1981.
|
MARIJA DANILOVIĆ
|
1981. – 1984.
|
ANA ŠKULJEVIĆ
|
1984. – 1991.
|
MIRELA SKELAC
|
1988. – 1994.
|
MIRJANA BAŠIĆ
|
1989. i sada radi
|
BRANKA KRANJČEVIĆ
|
1993.-1995.
|
MARIJA BURIĆ
|
1994.- 2013
|
LJILJA MARINJAK
|
1995./96.
|
HILDA ČAPO
|
1995. – 2001.
|
MARIJA GALIĆ
|
1996./97.
|
IVANA OREMUŠ
|
1997./98., 2010. i sada radi
|
MARIJA ČADEK
|
2002./2008.
|
DAJNA MAJDENIĆ
|
2004./05., 2006.-08.
|
ANDREA GORŠA-TIVANOVAC
|
2003./2004.
|
MARIJA SOBODIĆ - ŠIMIĆ
|
2003./2004.
|
MARINA ARAMBAŠIĆ
|
2006.
|
ANA GLAVAŠ
|
2007.
|
TAJANA BLAŽEVIĆ
|
2007.
|
O održavanju i čistoći zgrade brinule su kroz ovo razdoblje spremačice: Zora Gmaz, Marica Drašković, Elizabeta Hegol, Marica Skokić i Ana Dinjar.
Nastava se svih godina održavala bez većih odstupanja prema nastavnom planu i programu i kalendaru rada. U vrijeme Domovinskog rata, 1991./92. nastava u Cretu kao i u cijeloj općini Valpovo organizirana je s prekidima, skraćeno, sat je trajao 30 minuta i realizirano je 50% ukupnog godišnjeg fonda sati.
Većih investicija u školskoj zgradi godinama nije bilo, iako je stanje to zahtijevalo. Elektrifikacija sela, a tako i škole, izvedena je 1961. godine.
Od značajnijih investicija, potrebno je napomenuti uvođenje sanitarnog čvora tek 1988. godine, potom plina 1995. godine.
Zahtjevi za suvremenijim oblicima rada podrazumijevaju i rad u kombiniranim razrednim odjelima s manje djece. Stoga je 1994. godine adaptiran učiteljski stan i prenamijenjen u još jednu učionicu i zbornicu kako se nastava ne bi izvodila u tri smjene, kao 1993./94. školske godine. Radove na adaptaciji dragovoljno su izvodili mještani: Ivan Bašić, Vinko Pintar, Ivica Štimac, Ivan Bekina, Nikola Rukavina i Milan Štimac.
Školska zgrada iz dana u dan sve je više propadala. Nakon detaljne procjene stanja zgrade, evidentno je bilo kako bi detaljna adaptacija zahtijevala prevelike izdatke, stoga se devedesetih okupila skupina mještana :Ivan Bašić, Josip Lulić, Luka Kozina, Ivan Kuleš, Ivan i Ivka Bašić, Vlado Sekalec, Milan Bašić, Mirjana Bašić, kojima se pridružio Ivica Marinić, a inicijativu je podupirao i don Anto Baković na čelu sa ravnateljem škole, Antom Lovrinčevićem upućujući Županiji zahtjev za gradnju nove školske zgrade.
Za vrijeme Domovinskog rata, iz razumljivih razloga, o toj se ideji prestalo se razmišljati, ali aktualizira se 2006/07. godine, ponajviše velikim zalaganjem ravnatelja škole, gospodina Ante Lovrinčevića. Županija je također prepoznala važnost takovog projekta te osigurala sredstva u iznosu od 2 350 000,00 kuna za izgradnju škole,a Općina Bizovac 200,000,00 kn za potrebnu projektnu dokumentaciju. Radove je izvela donjomiholjačka tvrtka Zitex.
Odlukom Županije nakon otvaranja škole, stara škola će se srušiti, a na njenom mjestu izgraditi školsko igralište.
Svečanim programom učenika škole kojima su se pridružili i članovi KUD-a Cret pod vodstvom Marije Grladinović, uz nazočnost predstavnika županijske i lokalne vlasti na veliku radost sviju, ponajprije učenika i mještana, 5. svibnja 2009. godine župan Osječko – baranjske županije, Krešimir Bubalo otvorio je, a župnik, Marin Knežević blagoslovio školu površine 365m2 s dvije suvremeno opremljene učionice računalima i LCD projektorima, te ostalom audio-vizualnom opremom, trećim višenamjenskim prostorom za potrebe nastave tjelesne i zdravstvene kulture ili za potrebe treće učionice, zbornicom, garderobom i pripadajućim sanitarnim prostorima, uključujući i onaj za invalide, te u cijelosti opremljenom mliječnom kuhinjom .
Svi navedeni uvjeti preduvjeti su i kvalitetnog odgojno – obrazovnog rada učenika i njihovih učitelja.
Autor teksta: Ivana Oremuš, dipl. učitelj