Osnovna škola Bratoljuba Klaića, Bizovac

POVIJEST ŠKOLSTVA U CRETU

Najstariji pisani podatci o mjestu Cretu, navode da se nalazio prije dolaska Turaka u posjedu Viteškog reda Sv. Ivana u gospojštini Karaševo s trideset drugih sela. Prvi popisani stanovnici  vjerojatno su bili nastanjeni lovočuvari šume Cret i čuvari pruge.

Na prostoru današnjeg sela Cret nalazila se šuma. Šuma s jedne strane pruge zvala se „Gajić“, a s druge strane „Cret“. 1930. godine ovu šumu kupilo je DIP – Đurđenovac koje je šumu posjeklo. Do 1938. godine narasla je mlada šuma, koju za bivše seoske banovine preuzima zadruga „Zemlja“ i tu kolonizira ponajprije stanovnike iz Hrvatskog zagorja, zatim Podravce iz okoline Pitomače, te nešto kasnije iz Like i Dalmacije.

Zabilježeno je kako je prvi stanovnik Creta bio Jura Sekalec, potom Ivan Dinjar i drugi.

Po dolasku stanovnika, odmah se pristupilo krčenju šume radi stvaranja slobodnog prostora za izgradnju kuća.

Novopridošli stanovnici Creta uvidjeli su važnost obrazovanja za svoju djecu, stoga su nastojali ishoditi dopuštenje i osigurati uvjete za formiranje nastave i izgradnju škole.

U tomu su uspjeli, te je Odlukom Ministarstva prosvjete NRH, 19. veljače 1951. godine dopušteno je  otvaranje jednorazredne škole u Cretu .

Budući da školska zgrada nije postojala, jedini oblik nastave odvijao se u privatnim kućama i to od 19. veljače 1951. godine do 30. lipnja 1951. godine kod Vida Tuđmana, a od 30. lipnja 1951. godine do 1. veljače 1953. godine u kući Eugenije Gospočić.

 Nastavu je organizirala i vodila učiteljica Terezija Glavaš.  Za ovo razdoblju nema zabilježenih podataka o brojnom stanju učenika.

Kako navedeni uvjeti rada s djecom nisu niti izbliza bili zadovoljavajući, mještani su nastojali dobiti dopuštenje i materijalna sredstva za izgradnju školske grade.

To se i dogodilo, odlukom NOK-a Valpovo 1952. godine kada je zaključeno  da se u Cretu sagradi jednorazredna školska zgrada.

Ujesen 1952. godine započeli su radovi na izgradnji školske zgrade.

Materijalna sredstva (građevni materijal), osigurao je NOK – Valpovo, a radove na izgradnji izvodili su  dragovoljno sami mještani.

Nastava u novosagrađenoj školskoj zgradi započela je 1. veljače 1953. godine, organizirana u dva razredna odjela sa pet razreda. Oba razredna odjeljenja vodila je učiteljica Terezija Glavaš. Odmah, po otvorenju škole,  izabrani su  članovi prvog Školskog odbora: Petar Oremuš, Ivan Kranjc, Ivan Vukelić, Rudolf Jurina i učiteljica Terezija Glavaš.

Školske godine 1953./54. umjesto dotadašnje učiteljice, Terezije Glavaš, u Cret dolaze učitelji Štefanija Mužević i Mato Mužević. Nastava je bila organizirana u dva trorazredna kombinirana razredna odjela . Prvi razredni odjel sačinjavali su učenici I., III. I VI. razreda, a drugi razredni odjel učenici II., IV. i V. razreda.  Nastavom je bilo obuhvaćeno 73 učenika.

Na početku rada učitelji su se suočavali s mnogostrukim teškoćama koje su se prije svega, ogledale u nedostatku nastavnih sredstava i pomagala, od osnovnog pribora za rad, nadalje, te većem broju nepolaznika, osobito učenika viših razreda. Navedene poteškoće djelomično su prevladane zalaganjem školskog savjetnika, glede opremanja učenika i škole nastavnim pomagalima, kao i naporom učitelja da posvijeste roditeljima važnost obrazovanja za njihovu djecu.

Osim redovne nastave, odgojno se nastojalo djelovati i svestranije  razvijati sposobnosti učenika uvođenjem izvannastavnih aktivnosti u Narodnoj čitaonici, koja je zbog nedostatka adekvatnog prostora bila smještena i često premiještana u privatnim kućama kod: Vida Tuđmana, Zore Bajs, te Ivana Petrovića.

U okviru čitaonice, osnovana je dramska sekcija, održavana su predavanja za narod, nešto kasnije radio – emisije.

Već 1954. g osnovan je školski vrt u kojemu je svaki učenik imao svoju pokusnu gredicu, potom školski voćnjak i rasadnik te drvored u kojima su učenici mogli promatrati izvjesne promjene u prirodi kroz godišnja doba i time je ujedno nastava postajala  zornijom.

Iste godine, najveće veselje učenicima bilo je izgrađeno odbojkaško igralište u školskom dvorištu.

Krajem 1956. godine u školu je uveden mliječni obrok sa oko pedeset posto pretplaćenih učenika.

Škola je bila i centar kulturnog života mjesta: održavala su se predavanja za mještane s tematikom gospodarenja, unaprjeđenja poljoprivrede, teme iz područja zdravstvene zaštite, potom, svake godine izvođene su predstave i priredbe povodom državnih praznika.

U školi je, 7. veljače 1957. godine po prvi put prikazan dia – film, a 15. travnja 1958. i igrani film, „Svoga tela gospodar“. Za gotovo sve mještane, to je bio prvi susret s filmom uopće.

Broj učenika pedesetih i šezdesetih godina stalno se povećavao, te je školske godine 1955./56. iznosio 92 učenika što je uvelike otežavalo rad.

Organizirana je i trokratna nastava, ali praksa je pokazala da takav način rada nije popravio postojeće stanje. U takvim uvjetima bilo je gotovo nemoguće organizirati kvalitetnu nastavu, a navedene poteškoće odrazile su se i na uspjeh učenika koji je na razini škole iznosio prosječno svega 2,14 .

Jedan od načina prevladavanja ovoga problema, bio je prevođenje VI. razreda u Bizovac, što je izazvalo veliki otpor mještana zbog udaljenosti od 4 km, bez osiguranog prijevoza.

 O školi u Cretu sve više se promišljalo kao o četverorazrednoj, stoga je školske godine 1957./58. godine preporukom Savjeta za prosvjetu i kulturu NRH formirana centralna osmogodišnja škola u Bizovcu u koju su prevedeni učenici i V. razreda, a škola u Cretu od tada radi kao četverogodišnja s dva kombinirana razredna odjela.

Znimljivo je pratiti broj učenika koji pedesetih i šezdesetih godina neprestano raste i u četiri razreda iznosi oko 80 učenika, a školske godine 1960./61 u četiri razreda bilo je 90 učenika. Od sedamdesetih godina uočava se kontinuirani blagi pad, a broj učenika kreće se oko 60 do 70, osamdesetih i devedesetih oko 5o učenika.

 Proteklih šezdeset godina u školi su poučavali sljedeći učitelji:

O održavanju i čistoći zgrade brinule su kroz ovo razdoblje spremačice: Zora Gmaz, Marica Drašković, Elizabeta Hegol, Marica Skokić i  Ana Dinjar.

Nastava se svih godina održavala bez većih odstupanja prema nastavnom planu i programu i kalendaru rada. U vrijeme Domovinskog rata, 1991./92. nastava u Cretu kao i u cijeloj općini Valpovo organizirana je s prekidima, skraćeno, sat je trajao 30 minuta i realizirano je 50% ukupnog godišnjeg fonda sati.

Većih investicija u školskoj zgradi godinama nije bilo, iako je stanje to zahtijevalo.  Elektrifikacija sela, a tako i škole, izvedena je 1961. godine.

Od značajnijih investicija, potrebno je napomenuti uvođenje sanitarnog čvora tek 1988. godine, potom plina 1995. godine.

Zahtjevi za suvremenijim oblicima rada podrazumijevaju i rad u kombiniranim razrednim odjelima s manje djece. Stoga je 1994. godine adaptiran učiteljski stan i prenamijenjen u još jednu učionicu i zbornicu kako se nastava ne bi izvodila u tri smjene, kao 1993./94. školske godine. Radove na adaptaciji dragovoljno su izvodili mještani: Ivan Bašić, Vinko Pintar, Ivica Štimac, Ivan Bekina, Nikola Rukavina i Milan Štimac. 

Školska zgrada iz dana u dan sve je više propadala. Nakon detaljne procjene stanja zgrade, evidentno je bilo kako bi detaljna adaptacija zahtijevala prevelike izdatke, stoga se  devedesetih okupila skupina mještana :Ivan Bašić, Josip Lulić, Luka Kozina, Ivan Kuleš, Ivan i Ivka Bašić, Vlado Sekalec, Milan Bašić, Mirjana Bašić, kojima se pridružio Ivica Marinić, a inicijativu je podupirao i don Anto Baković na čelu sa ravnateljem škole, Antom Lovrinčevićem upućujući Županiji zahtjev za gradnju nove školske zgrade.

Za vrijeme Domovinskog rata, iz razumljivih razloga, o toj se ideji prestalo se razmišljati, ali aktualizira  se 2006/07. godine, ponajviše velikim zalaganjem ravnatelja škole, gospodina Ante Lovrinčevića. Županija je također prepoznala važnost takovog projekta te osigurala sredstva u iznosu od 2 350 000,00 kuna za izgradnju škole,a  Općina Bizovac 200,000,00 kn za potrebnu projektnu dokumentaciju.  Radove je izvela donjomiholjačka tvrtka Zitex.

Odlukom Županije nakon otvaranja škole, stara škola će se srušiti, a na njenom mjestu izgraditi školsko igralište.

Svečanim programom učenika škole kojima su se pridružili i članovi KUD-a Cret pod vodstvom Marije Grladinović, uz nazočnost predstavnika županijske i lokalne vlasti na veliku radost sviju, ponajprije učenika i mještana, 5. svibnja 2009. godine župan Osječko – baranjske županije, Krešimir Bubalo otvorio je, a župnik, Marin Knežević blagoslovio  školu površine 365m²  s dvije suvremeno opremljene učionice  računalima i LCD projektorima, te ostalom audio-vizualnom opremom, trećim višenamjenskim prostorom za potrebe nastave tjelesne i zdravstvene kulture ili za potrebe treće učionice, zbornicom, garderobom i pripadajućim sanitarnim prostorima, uključujući i onaj za invalide, te u cijelosti opremljenom  mliječnom kuhinjom .

 Svi  navedeni uvjeti  preduvjeti su i  kvalitetnog odgojno – obrazovnog  rada učenika i njihovih učitelja.

                                                                                                                                                                          Autor teksta: Ivana Oremuš, dipl. učitelj