Osnovna škola Bratoljuba Klaića, Bizovac

Sunčane subote, 20. svibnja, odlučili smo posjetiti našu prijateljicu Tanju u selo koje se zove Cerovac. Morali smo biti pred školom u 8.30 sati, i to svatko na svom biciklu. Pridružile su nam se i učenici sedmog razreda, a zanimljivo je bilo to što su nam se u vožnji biciklom pridružile i neke od naših mama. Kada smo krenuli poljskim putem, skrenuli smo na krivi put. Ubrzo smo se vratili na pravi put - prema Tanjinom malenom selu. Na putu, u blizini Cerovca, dočekala nas je Tanja i njezine dvije sestrične. Ušli smo u selo u kojem nas je dočekao Nemanja s kojim smo dvije godine išli u razred. Došli smo do Tanjine kuće gdje su nas dočekali njezini roditelji. Tanja nam je pokazala svoje životinje. Dovela nam je magarce te smo se fotografirali s njima. Poslije fotografiranja, prošetali smo po obližnjim putevima. Tanja nam je pokazivala selo i livade. Kada smo se vratili, bilo je vrijeme za ručak. Na jelovniku su bili ćevapi, bijelo meso, piletina s roštilja i pečena janjetina. Poslije ručka iznenadio nas je sladoled. Otišli smo na livadu i igrali se.

Na Tanjinom imanju posjetio nas je i naš vjeroučitelj - Slaven Školka

Posjetio nas je i naš vjeroučitelj. Morali smo mu pokazati sve zanimljivosti koje smo vidjeli na imanju Tanjinih roditelja. Kako biste i vi doživjeli naš izlet zamolili smo Tanju da nam napiše nekoliko rečenica o svojim životinjama…

Imam mnogo životinja: perad, krave, ovce, pse, mačke, golubove i svinje … moje najdraže životinje su magarice Lasta i Ranka. S njima radim svakakve akrobacije: jahanje, stoj i ležanje. Magarci su inače jako uredne i čiste životinje. Upravo zato što su tako čiste usudim ih se poljubiti i jesti s njima. Raduje me što su se moji prijatelji željeli fotografirati blizu mojih životinja za uspomenu. Prilikom pokazivanja raznih akrobacija s magaricama pomogla mi je moja najbolja sestrična Lara. Ona mi je pridržala magarice dok sam stajala na njihovim leđima. Ako nešto zaboravim, Lara me podsjeti; mogu se osloniti na nju. Na tome sam joj jako zahvalna. Svoje sam prijatelje odvela do pašnjaka. Ondje su vidjeli bare u kojima se moje životinje kupaju, jablan koji je star 500 godina (možda i više), zatim su hodali po brdašcima na kojima se  preko zime spuštam sanjkama.

Tanja je bila odlična domaćica: zabavna, nasmijana i uvijek spremna ispričati pokoju zanimljivost o svojim miljenicima-životinjama. Bilo nam je nezaboravno, a fotografije će uljepšati naša sjećanja s izleta u Cerovac. Zahvalili smo Tanjinim roditeljima. Nakon svega uslijedio je povratak u Samatovce. Vratili smo se biciklima istim putem i sa smiješkom prošli pored puteljka zbog kojeg smo krivo skrenuli.

Ostale fotografije pogledajte ovdje.

Učenici 4. i 2. razr. područne škole Samatovci