Osnovna škola Bratoljuba Klaića, Bizovac

Larisa, Karlo i Dunja

Učenici naše škole: Larisa Žužić (5. razred), Karlo Pančić (6. razred) i Dunja Kučinac (7. razred) na pozornici kongresne dvorane "Kravata", hotela Zora, izveli su skupni scenski izraz „Makar kaki divani mame stare Reze Mikoline“, autora Srećka Vukovića, pod mentorstvom učiteljica razredne nastave, Romane Žužić.

Hrvatska smotra LiDraNo 2018. održana je pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Republike. U našoj kategoriji sudjelovala je 21 skupina. Imali smo priliku vidjeti kako to rade učenici iz Pitomače, Nuštra, Zagreba, Karlovca, Lipovljana, Tuhelja, Labina, Krašića, Splita, Slunja, Dubrovnika, Gornje Bazje, Šibenika, Rijeke, Slavonskoga Broda, Gradeca, Pleškovca i Pazina. Svi su učenici sa svojim mentorima pokazali visoki stupanj kreativnosti  i darovitosti u dramsko-scenskom izrazu, a mi smo kući došli s novim iskustvima i poznanstvima.

Autor igrokaza, naš sumještanin i zaljubljenik u narodno stvaralaštvo, Srećko Vuković na autentičan govorni izričaj Bizovca uspio je na šaljiv, a opet edukativan način, spojiti život generacija nekada i sada. Tekst je bogat arhaizmima i izvornom dikcijom s kojom je Bratoljub Klaić obranio svoju doktorsku disertaciju davne 1943. godine. Možemo svi biti ponosni, kao i on, jer na ovaj način bizovačko narječje neće izgubiti i zamrijeti. Njegovanjem zavičajnosti bogatimo i održavamo svoju tradiciju i autohtonost. Autor teksta unio je i vrijednost nematerijalne kulturne baštine-bećarac u kojoj su Karlo, Larisa i Dunja vokalno-instrumentalnim napjevom dočarali dašak Šokadije, Slavonije u predivnoj osunčanoj i morem okupanoj Dalmaciji, a u ta tri dana Primošten je bio Hrvatska u malom.

Naše dvije Šokice, Larisa i Dunja prezentirale su jednu od najljepših narodnih nošnji na svijetu koja je svojom osebujnošću i originalnošću prepoznatljiva samo u bizovačkom kraju. Od zaborava smo otrgnuli ljepotu našeg izričaja, narodnu nošnju, zlatovez, gastronomiju… Karlo je virtuozno na svojoj bisernici odaslao zvuk Slavonije u kojem je prepoznat i od strane članova povjerenstva pohvaljen njegov talent.

Na kraju, naši Šokci od srca su otpjevali bećarce i pocikivanjem razveselili srčanu publiku koja ih je nagradila dugotrajnim pljeskom. Konkurencije nije bilo jer su na Smotri svi pobjednici koji su došli na Državnu razinu, a samim time djeca, našima  prilazila i čestitala na uspješnom nastupu!

Za nas je bilo lijepo iskustvo jer smo putovanjem vidjeli prirodne ljepote naše domovine, dotaknuli Jadransko more, prošetali prekrasnim Primoštenom, a u slobodno vrijeme posjetili smo i Šibenik i vidjeli katedralu Sv. Jakova sa sedamdeset četiri ljudske, isklesane, glave, a još više svoje životno iskustvo obogatili jer je pod UNESCO-vom kulturnom baštinom .

Fotografije i selfie ostavit će u nama uspomenu na našu prvu Državnu smotru LiDraNo 2018!

Dojmovi učenica:

Dunja Kučinac, 7. razred:

“Svojim trudom i uspjesima na Općinskoj i Županijskoj smotri LiDraNo, sa svojim prijateljima uspjela sam doći do Državne smotre LiDraNo. Kada su nas pozvali na Državnu smotru LiDraNo bila sam presretna, bila sam sretnija čak i više nego kada mi je mama rekla da ću dobiti sestricu. Put je bio grozan! Nekoliko dana do proljeća, a snijeg je vijao na sve strane. Došli smo u Primošten. Prvi dan smo imali generalnu probu. Bila je katastrofa! Možda sam, malčice, i ja bila kriva za to, nisam htjela pokazati publici što mogu sutra očekivati.

Drugi dan bio je dan D, cijeli sam dan iščekivala izlazak na pozornicu. I došao je taj trenutak. Čekali smo u prolazu do pozornice da nas prozovu. Noge su mi klecale. Došao je taj trenutak. Prozvali su nas. Uzdahnula sam i rekla u sebi: „Razvali!!!“ Odglumila sam svoju ulogu najbolje što sam mogla u tom trenutku! Došao je i taj, treći dan. Željno sam iščekivala odgovor hoćemo li bit prvi. Plasmana nije bilo pa sam se malo razočarala. U svemu tome shvatila sam da sam dobila najveću nagradu koju jedan glumac može dobiti. Najljepši je osjećaj kada znam da sam izmamila osmijeh namrgođenoj teti i tužnom djetetu, kada dobijem glasan i moćan pljesak, kada dobijem pohvale od ljudi koje ne poznajem… taj se osjećaj ne može opisati, njega se mora doživjeti. Poslije ručka krenuli smo kući s jednom predivnom uspomenom s Državne smotre LiDraNo 2018!“

Larisa Žužić, 5. razred:

„Super sam se provela i upoznala nove prijatelje. Stalno sam se zabavljala u autobusu, hotelu, bazenu, Primoštenu i Šibeniku. Najviše sam se zabavila na pozornici, što su i članovi povjerenstva uočili kada smo izmamili osmjehe i snažan pljesak publike. Nadam se da ću ponoviti ovo predivno iskustvo!“

Tekst napisala: Romana Žužić, dipl.učitelj