Osnovna škola Bratoljuba Klaića, Bizovac

Učenici 8. a (crne majice) i 8.b (plave majice)

Na satu hrvatskog jezika i književnosti učenica 8. b razreda Marija Plazonić napisala je sastavak o svojem osmogodišnjem školovanju u Osnovnoj školi Bratoljuba Klaića, Bizovac

Dana 7. rujna 2009. godine sjećam se kao da je bilo jučer; toga je dana započela nova školska godina. Ta je godina za mene bila posebno bitna, jer sam krenula u prvi razred. Tako je započela nova avantura s novim ljudima, obvezama i prijateljstvima. Jednom riječju, velika promjena za mene. Nisam voljela pa ni sada ne volim promjene, bilo mi je teško odvojiti  se od vrtića, teta i bezbrižnih dana igara.

Tog sunčanog ponedjeljka sa svojim sam tatom došla u školu. Velika buka i puno nepoznatih ljudi malo su me zastrašili, ali sada sam se na to već naviknula. Ušla sam kroz bijela vrata s natpisom „1. razred“ gdje nas je dočekala jedna predivna nastavnica po imenu Valerija. Obožavala sam je, bila je mila i draga. Naučila nas je mnogo toga. Bila nam je kao mama, čak smo je više puta, zabunom, tako i nazvali. Kada nam se predstavila, mogli smo sjesti gdje smo željeli. Ja sam, naravno, sjela pored svoje, sad već dugogodišnje prijateljice Talije koju poznajem od vrtića. Kako bismo se lakše upoznali, nastavnica nam je priredila poklon koji i dan danas čuvam. Šereni brodići, na kojima su bila napisana naša imena, oduševili su me, i zbog toga pamtim prvi dan škole.

Dani u školskim klupama su prolazili. Sjećam se i nekih zanimljivih trenutaka: kada smo bili mali pekari i pravili kiflice, kada smo posjetili zubara, dobili medalje sa zlatnim slovima, jer smo znali abecedu, išli na izlet u Orahovicu…također, neću zaboraviti lude trenutke s Talijom koji su se događali nakon svakog sata njemačkog jezika. Nastavnica je vodila dramsku skupinu i svaki petak nas je dočekala s radošću. Nas nekoliko malih glumaca, s vrlo kreativnim kostimima, sudjelovali smo na svim božićnim priredbama, i po mom mišljenju bili odlični. Četiri godine smo se družili u razredu, a onda sam se s pojedincima morala rastati. Bila sam jako tužna zbog toga, došao je 5. razred i podjela na „akavce“ i „ekavce“. Kako se bližio 5. razred, uzbuđenje je raslo. Opet je došlo do velikih promjena. Nova prijateljstva, novi učitelji, predmeti, a time više obveza…izgledao je kao novi početak. Upoznala sam nove prijatelje s kojima već četiri godine idem u razred. U početku se baš i nismo družili, bili smo samozatajni i zaigrani. Ali kako je vrijeme prolazilo, naše je druženje postalo ludo i nezaboravno. Osim u školi, družili smo se i van nje ali i na izletima.

Prvo u Varaždinu pa u Pakoštanima, Vukovaru, Zagrebu…bilo je tu puno druženja. Pamtit ću svoj 8. b razred po divnim prijateljima: Ellu i Emily koje su uvijek bile najglasnije i spremne na komentar, Bimbu i Antuna koji su nas svaki dan nasmijavali svojim forama, Taliju koju (kako sam već rekla) poznajem od vrtića. Pamtim njezine „bisere“ i zaključke i ono pitanje: „Marija, daš mi zadaću?“. Pamtim Leu, lijepu sportašicu koja je uvijek spremna za borbu, Vanesu, moju najbolju i najdražu prijateljicu koja je uvijek uz mene i s kojom se obožavam družiti i dopisivati, Saru, s kojom sam uvijek našla posebnu temu za razgovor, Mariju, moju imenjakinju, Macu, kojoj je učenje strani pojam, ali koja obožava akcije i zabavu. Pamtim Davida koji se jedini od dečkiju u razredu isticao marljivošću i učenjem, Filipa koji je uvijek bio neispavan, Mateja, razrednog Dalmatinca, povučenu Mariju, najbolje prijatelje Adriana i Valentina koji su obožavali igrice na mobitelu. Njih petnaest zauvijek će mi ostati u srcu. S njima sam dijelila dobro i zlo, lijepe i tužne trenutke, uspone i padove. Zbog toga su posebni i zbog toga ih volim. Osim svog razreda, pamtit ću i učitelje. Razrednicu Mirtu, našu „mamu“ koju smo uvijek pokušavali zapričavati za vrijeme sata, nastavnika Dubravka koji nas je kroz zabavu naučio puno toga i koji mi je omogućio odlazak na Lidrano sa sastavkom „Moje ime“. Nastavnika Fišera pamtit ćemo po njegovim uzrečicima, nastavnika Čošića, jer nas je uvijek nasmijavao…sjećat ćemo se nastavnice Emilije Savić, Marine, Gabrijele, Ankice Slamek, Marka Teskere, Atile. Pamtit ću one koji su me pratili i podučavali cijelo školovanje. Svi će mi ostati u lijepom sjećanju. Svemu mora doći kraj pa tako i ovoj našoj avanturi. Završilo je jedno poglavlje u našem životu. Sretna sam, zadovoljna i ponosna na sebe što sam uspjela ostvariti željeni cilj i što se moja muka i žrtva isplatila. Nadam se da ću tako nastaviti i u srednjoj školi te da će jednog dana snovi postati stvarnost. Nadam se da ću s većinom ostati u dobrim odnosima te da ćemo se i dalje družiti. A vama svima koji ste dio ove škole, a pogotovo učiteljima jedno veliko HVALA, od srca!

sastavak napisala: Marija Plazonić, 8. b razred