Osnovna škola Bratoljuba Klaića, Bizovac

Adolescencija – izazovi odrastanja

Adolescencija je najosjetljiviji, ali i najvažniji period u životu kada se svi konflikti i sve nedorečenosti ponovo proživljavaju. To je prijelazni period između djetinjstva i odraslog doba kojeg karakteriziraju intenzivne emotivne bure, učestala i brza promjena raspoloženja (prema Freudovom razumijevanju). Prema Ericksonovoj teoriji to je najburnija kriza u životu u kojoj se prelamaju svi problemi i sva, i dobra i loša, rješenja iz ranijih životnih faza, sa ciljem objedinjavanja dotadašnjih životnih iskustava i izgradnje pouzdanog i stabilnog identiteta.

Adolescencija je razdoblje sazrijevanja kroz koje se dijete priprema za odraslu dob  a karakteriziraju ga intenzivne fizičke, seksualne, emocionalne, psihosocijalne i kognitivne promjene što čini ovo razdoblje vremenom zbunjenosti, ali i otkrića. Adolescenti korak po korak napuštaju sigurnost djetinjstva i preuzimaju odgovornosti odraslih.

Ovo razdoblje je i period „velike separacije“ zbog čega dolazi do pojave anksioznosti različitog sadržaja i stupnja izraženosti. Anksiozni i depresivni simptomi kod adolescenata te strah i neraspoloženje izražavaju se kroz bunt, a u zadnje vreme kroz virtualnu komunikaciju. Iz tog razloga, odnos adolescenata i njihovih roditelja, učitelja i drugih značajnih odraslih osoba u njihovom životu u ovom razdoblju može biti ispunjen nerazumijevanjem i sukobima. Adolescenti se susreću s brojnim promjenama u području mišljenja, osjećaja i odnosa s drugima, koje oblikuju njihov jedinstven pogled na sebe i druge – pogled kojeg iz perspektive odrasle osobe često nije lako razumjeti. U potrazi za svojim identitetom i samostalnošću, adolescenti mogu biti skloni pobunama prema odraslima, posebice roditeljima, koje često vide kao osobe koje ih nasilno zadržavaju u djetinjem dobu, govoreći im što da čine i ograničavajući im slobodu.

RANA ADOLESCENCIJA

Njeno trajanje se procjenjuje od 11. do 13. godine i to je prvi susret s tjelesnim promjenama (izražen nagli rast, seksualno sazrijevanje, promjene u tjelesnim proporcijama te povećanje snage i izdržljivosti), rastućim kognitivnim kapacitetima i promjenama u vršnjačkim odnosima. No, postoje velike individualne razlike u dobi javljanja i tempu kojim se promjene odvijaju (može započeti i sa 8.-9. godina). Rano sazrijevanje kod djevojčica i kasno sazrijevanje kod dječaka nosi sa sobom više poteškoća - djevojčice koje rano sazrijevaju imaju veći rizik za depresiju, zloupotrebu droga, ometajuća ponašanja i poremećaje hranjenja dok dječaci koji kasnije sazrijevaju češće se od svojih vršnjaka mogu susresti s depresijom, konfliktima s roditeljima i poteškoćama u školi, a zbog sitnije građe u većem su riziku da postanu žrtve vršnjačkog nasilja.

U ovom periodu sve veću ulogu zauzimaju vršnjaci, pa su time i djeca podložnija pritisku vršnjaka. Grupa vršnjaka ima važnu razvojnu ulogu: unutar ovog okruženja mlada osoba uči vještine koje su temelj prijateljstva i intimnih odnosa u odrasloj dobi i oblikuje svoj identitet; također predstavljaju prijelazni objekt koji olakšava razvoj nezavisnosti od obitelji. No, i dalje je djetetu potrebna podrška i usmjeravanje roditelja jer obitelj ima snažan utjecaj na temeljna uvjerenja i izbore adolescenata - utjecaj obitelj ne nestaje. Potreba za brižnim roditeljima koji jasno izražavaju svoje vrijednosti i pravila koja žive i dalje je prisutna jer identitet mladih u velikoj mjeri proizlazi iz obitelji. Međutim, kako potrebe adolescenata postaju sve kompleksnije, roditeljima može biti teže pronaći ravnotežu između pružanja podrške te davanja dovoljno prostora za autonomiju.

Adolescenti u ovom periodu počinju propitkivati stvari i manje prihvaćaju činjenice kao apsolutnu istinu, postaju sposobniji (i spremniji) raspravljati i ulaziti u sukobe mišljenja sa svojim roditeljima nego što su to mogli kao djeca. No, adolescenti ne koriste ove kognitivne kapacitete dosljedno u vremenu ili različitim situacijama - u razmišljanju adolescenata nailazimo na određene tipične kognitivne pogreške kao što su sklonost rizičnom ponašanju i traženju uzbuđenja, prividna neranjivost, razmišljanje usmjereno na sadašnjost i egocentrizam. Budući da se sklonost traženju uzbuđenja razvija brže od kognitivnih sustava kontrole ponašanja koji reguliraju te impulse, u adolescenciji ona može nadjačati racionalne misaone procese koji upozoravaju na rizik i moguće posljedice ponašanja. Adolescenti tako donose različite procjene rizika nego što donose njihovi roditelji: pridaju posljedicama drugačiju vrijednost ili uopće ne razmatraju sve posljedice određenih odluka ili ponašanja zbog čega su skloniji upustiti se u rizična ponašanja, a roditeljski napori da djeluju na kognitivnu razinu i objasne djetetu razinu opasnosti situacije ili ponašanja često se ne pokazuju djelotvornima. Uključivanju u ponašanja s potencijalno opasnim posljedicama doprinosi i prividni osjećaj neranjivosti adolescenata, odnosno uvjerenje da ne mogu stradati. Sljedeća kognitivna pogreška koja se javlja je razmišljanje usmjereno na sadašnjost – pridavanje važnosti kratkoročnim rizicima i koristima pojedinih odluka, a često se zanemaruju dugoročne perspektive takvih odluka.

Još jedna karakteristika adolescenata je i intenzivna svjesnost o sebi što može rezultirati time da adolescenti vjeruju da ih ostali neprestano promatraju i evaluiraju, što se naziva fenomen „izmišljene publike“. Egocentrizam adolescenata se javlja kao potpuna zaokupljenost samim sobom a izražava se kroz poznato vjerovanje adolescenata da su njihova iskustva jedinstvena i da ih nitko ne može razumjeti.

SREDNJA ADOLESCENCIJA

Smješta se u period od 14. do 16. godine. Razvojni zadaci ovog razdoblja su traženje ravnoteže između nezavisnosti i odgovornosti, promjene u moralnom rasuđivanju, razvoj novih odnosa s vršnjacima i upoznavanje sa seksualnošću. U svojoj težnji za nezavisnošću, adolescenti je često definiraju drugačije od svojih roditelja - vide je samo kao slobodu od roditeljskog autoriteta i ne uključuju i preuzimanje odgovornosti. Njihovo ponašanje često varira između nastojanja da samostalno donose odluke do odbijanja preuzimanja odgovornosti, očekivanja da se roditelji brinu o njima i snažnog izražavanja nezadovoljstva zbog roditeljskih zahtjeva - često variranje od nezrelog do zrelog ponašanja.

U ovom periodu roditelji trebaju postupno pružati adolescentima sve izazovnije prilike da donose samostalne odluke i iskuse njihove posljedice, čak i ako se neke odluke ne pokažu najboljima.

U periodu adolescencije spolno sazrijevanje je praćeno porastom interesa za vlastitu seksualnost. Mladi se prilagođavaju promjenama u izgledu i funkcioniranju tijela koje seksualno sazrijeva, uče kako se nositi sa seksualnom željom, suočavaju se sa stavovima i vrijednostima povezanima sa seksualnošću, eksperimentiraju sa seksualnim ponašanjima i uče kako integrirati ta iskustva, osjećaje i stavove u sliku o sebi. Roditelji se u vezi seksualnosti oslanjaju na različite strategije: izbjegavaju teme seksualnosti zbog straha da će razgovorom o seksualnosti potaknuti ranije spolne aktivnosti, razgovaraju s djetetom o temama seksualnosti ili pak postavljaju izravna ograničenja. No, suprotno mišljenju, znanje o seksualnosti povezano je s odgađanjem seksualne aktivnosti u adolescenata i iako su putem medija stalno izloženi sadržajima povezanim sa seksualnošću, adolescentima zapravo nedostaju pouzdane i točne informacije na koje se mogu osloniti, zbog čega mogu donijeti pogrešne prosudbe. Edukacija o seksualnosti ne bi trebala biti jedan veliki razgovor, već kontinuiran proces, koji prati djetetovu prirodnu znatiželju i daje razvojno primjerene odgovore na pitanja koja iz nje proizlaze. Za razgovor o seksualnosti, važna je otvorena komunikacija, jasno usmjeravanje na teme vezane uz seksualnost i roditeljske vrijednosti vezane uz adolescentske seksualne aktivnosti. Bliski odnos roditelja i djece sustavno se pokazuje kao zaštitni čimbenik u adolescentskom razvoju, pa tako i u području seksualnosti, gdje je povezan s odgađanjem stupanja u spolne odnose, manje učestalim spolnim odnosima i manjem broju partnera.

Što se tiče vršnjačkih odnosa, mladi u ovom periodu jasnije diferenciraju vlastite misli, osjećaje i potrebe od onih kojima su okruženi u vršnjačkoj skupini, zbog čega su manje podložni vršnjačkom pritisku. Tijekom srednje adolescencije postaju češća prijateljstva s vršnjacima suprotnog spola, a javljaju se i prvi romantični odnosi. U ovom razdoblju javljaju se povećani stresovi, kao što su prelazak iz osnovne u srednju školu - kako se uklopiti u novu školu, steći nove prijatelje, koje zanimanje odabrati, čime se žele baviti. Današnje odnose adolescenata s vršnjacima karakterizira jedna specifičnost koja ovo razdoblje razlikuje od svih do sada – prisutnost Interneta i društvenih mreža – sve se više koriste za uspostavljanje različitih oblika odnosa - poruke, fotografije i video-snimke što povećava rizik od nepoželjnih obrazaca ponašanja, odnosno različitih oblika vršnjačkog nasilja. Stoga je važno uloga odraslih u zaštiti i educiranju o sigurnom korištenju Interneta i društvenih mreža i nenasilnoj online komunikaciji.

KASNA ADOLESCENCIJA

Razdoblje oko 17. godine. Karakteriziraju je razvojni zadaci – dosljedan i stabilan identitet, profesionalni razvoj i izbor zanimanja i razvijanje kapaciteta za intimnost u odnosima. Za razvoj identiteta važan je osjećaj pripadanja koji adolescent dobiva od obitelji – oni koji nemaju podržavajuće obitelji mogu imati teškoće u razvoju kompetentnosti i samopouzdanja. Ovaj prelazak u novu razvojnu fazu – odraslu dob definiran je društvenim čimbenicima - pomicanje granice dovršavanja obrazovanja, napuštanja doma, ulaska u brak, rođenja djeteta i drugih životnih događaja koji su se smatrali indikatorima odraslosti. Zbog suvremenih društvenih okolnosti nastaje sve veći rascjep između razdoblja adolescencije i odrasle dobi. Rana odrasla dob obuhvaća razdoblje između 18. i 25. godine, a poznata je kao odraslost u nastajanju – omogućuje istraživanje vlastitog identiteta u području ljubavi, karijere i pogleda na svijet, što ovo razdoblje čini ispunjenim i intenzivnim, ali istovremeno vrlo nestabilnim i potencijalno stresnim.

ZAŠTITNI FAKTORI

Kako bi se u razdoblju adolescencije umanjili rizična ponašanja mladih, važni su zaštiti faktori koji im u tome pomažu. Zaštitni faktori koje će utjecati na odluke i ponašanja mladih i ulazak u opasne i rizične ponašanje su: privrženost roditeljima, predanost školi, volontiranje i religioznost. U rizične faktore možemo staviti autoritarnu roditeljsku kontrolu, koja je karakterizirana strogošću i nametanjem pravila, nedostatkom bliskosti s roditeljima i nedostatkom intimnosti u prijateljskim vezama.

Uspoređujući različite roditeljske stilove, pokazalo se da autoritativni stil roditeljstva, koji karakterizira ravnoteža emocionalnog prihvaćanja i jasno postavljene strukture, rezultira najmanjim brojem problematičnih ishoda u adolescenciji. Autoritarni stil, koji se odnosi na emocionalno hladan odnos uz strogu roditeljsku kontrolu i nametanje pravila, pokazao se povezan s manje problematičnog ponašanja adolescenata, no i nižim samopouzdanjem te lošijom slikom o sebi. Indiferentni roditeljski stil, karakteriziran emocionalno hladnim odnosom uz izostanak bilo kakve strukture i pravila, rezultira s više ponašajnih problema i više internaliziranih poremećaja. Nizak nadzor s roditeljske strane jedan je od najsnažnijih prediktora problema u ponašanju

Snažni zaštitni čimbenici su i znanje roditelja o aktivnostima adolescenata - zainteresiranost i uključenost, poznavanje navika, prijatelja i roditeljski nadzor nad ponašanjem djeteta. No ne treba brkati nadzor nad ponašanjem i psihološki nadzor koji obuhvaća kontrolu nad ponašanjem mlade osoba uz izazivanje krivnje radi istog.

KADA SE ZABRINUTI

Povremena loša raspoloženja i burne emocionalne reakcije su normalni dio adolescencije.

No moguće je da se radi o depresiji kada žalosno i/ili razdražljivo raspoloženje, ili gubitak interesa ili zadovoljstva u svim ili gotovo svim aktivnostima, traje najmanje dva tjedna uz još neke od sljedećih znakova: promjene apetita s vidljivim (nenamjernim) padom ili povećanjem tjelesne težine, promjene u navikama spavanja (smetnje uspavljivanja, buđenje noću, rano buđenje ujutro ili prekomjerno spavanje), umor ili gubitak energije, snage, iscrpljenost, osjećaj “sagorijevanja”; neopravdani osjećaji krivnje i samopredbacivanja, nesposobnost koncentracije i donošenja odluka, osjećaj beznađa i bespomoćnosti, misli o smrti i samoubojstvu koje se vraćaju, čežnja za smrću i pokušaji samoubojstva. Depresija u djece često nastupa postupno i teško ju je prepoznati. Kod manje djece, depresija može biti „zamaskirana“ ispadima bijesa, ljutnjom.

NA ŠTO REAGIRATI

Ukoliko kod adolescenta primijetite neke od ovih simptoma koji traju duže od dva tjedna, potrebno je potražiti stručnu pomoć:

- tuga, beznadnost, plačljivost
- uočljive promjene navika jedenja i spavanja
- neobjašnjivo ili neuobičajeno žestoko, nasilno ili buntovno ponašanje
- povlačenje od obitelji i prijatelja
- gubitak interesa za aktivnosti, ustrajna dosada i/ili teškoće koncentracije
- osjećaj bezvrijednosti i krivnje
- gubitak entuzijazma i motivacije
- umor ili gubitak energije
- neobjašnjiv pad u kvaliteti školskog rada

- neuobičajeno zanemarivanje vanjskog izgleda
- tjelesne tegobe koje nisu stvarne
- razdražljivost, ljutnja ili neprijateljstvo
- nemir ili uznemirenost
- bježanje od kuće
- zloupotreba droga i/ili alkohola
- drastične promjene ličnosti
- usredotočenost na temu smrti
- poklanjanje vrijednih stvari
- razgovori o samoubojstvu ili planiranje samoubojstva, čak i u šali
- prijetnje ili pokušaj samoubojstva.

Napomena: Dijelovi preuzeti s

https://www.poliklinika-djeca.hr/aktualno/teme/adolescencija-izazovi-odrastanja/

https://odrasli.hrabritelefon.hr/clanci/adolescencija/

https://krenizdravo.dnevnik.hr/zdravlje/psihologija/adolescencija-kakve-se-promjene-javljaju-i-kako-se-s-njima-nositi

https://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/trebamo-li-brinuti/

Psihologinja škole

Zvončica Kučanda