preskoči na sadržaj

Osnovna škola Bratoljuba Klaića, Bizovac

Login
Kalendar
« Travanj 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
Prikazani događaji

Anketa
Dnevno provedem za računalom :





Korisni linkovi
 

Flag Counter

 

 

 

  

   
 
       
       
 
 
        
        
       
 
      

 

   

      

 

    

 

   

     

     

     

   

    

 

    
 

 

 

 

 

 

 

 

 

  

Brojač posjeta
Ispis statistike od 3. 11. 2010.

Ukupno: 268364
Ovaj mjesec: 1730
Naše vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
STRES U ŠKOLI
Autor: ZVONČICA KUČANDA, 5. 3. 2024.

Možemo li uopće dobro brinuti o učenicima a da se pri tom ne zapitamo kako su njihovi učitelji?

Što je stres? STRES je stanje u kojem se pojedinac nalazi kada je suočen s problemima ili zahtjevima svoje okoline kojima se ne uspijeva prilagoditi. To je psihološki i fiziološki odgovor na događaje koji su na neki način poremetili našu osobnu ravnotežu. Situacije koje izazivaju stres nazivamo STRESORIMA. Stres je sastavni dio života i jednostavno je neizbježan. No dobra stvar je da ga možemo kontrolirati i time izbjeći situacije gdje on kontrolira nas i našu svakodnevnicu.

Stresori ne izazivaju jednak doživljaj kod svake osobe. Na doživljaj utječe naša interpretacija pojedine situacije. STRESORI: - tjelesni (izloženost jakoj buci, velikoj vrućini ili hladnoći, jakoj boli) - psihički (izloženost raznim međuljudskim sukobima, u obitelji, na poslu, izloženost neuspjesima, psihološkim konfliktima i frustracijama) - socijalni (izloženost velikim socijalnim promjenama, ekonomskim krizama, ratovima, naglim promjenama društvenih odnosa i sl.)

Stresne situacije ne moraju biti samo negativna zbivanja. Svaka nova situacija, koja zahtijeva veliki prilagodbeni napor, za pojedinca može biti stresna. Način na koji će se pojedinac nositi sa stresorom pod utjecajem je genetike, iskustva i ponašanja.

ZNAKOVI/SIMPTOMI I REAKCIJE NA STRES:

Stresovi mogu biti akutni i kronični. Posljedice kroničnog stresa su tjeskoba, potištenost, bespomoćnost, osjećaj krivnje, depresija... Prema jakosti stresovi su: 1. Mali svakodnevni stresovi (gnjavaže) - prometna gužva, nedostatak vremena za obavljanje svih poslova, nesporazumi na poslu, u obitelji, sitni kvarovi, gubitak osobnih stvari... 2. Veliki životni stresovi - teške bolesti, smrt bliske osobe, gubitak zaposlenja, veliki materijalni gubitak, izloženost dugotrajnoj gladi, prognanstvo i izbjeglištvo... Većina ljudi uspije prevladati te stresove nakon nekog vremena, a kod manjeg broja ostaju trajne posljedice. 3. Traumatski životni stresovi - zarobljeništvo, izloženost nasilju, silovanju, mučenju, prisustvovanje nasilju ili pogibiji bliske osobe... Ti stresovi nadilaze mogućnosti prikladnog suočavanja. Većina ljudi ima osjećaj bespomoćnosti. Kod životnih stresova nema mogućnosti racionalizacije i nalaženja dobrog razloga za nešto loše što nam se dogodilo.

UČITELJI I STRES

Mnogi se slažu da je učiteljski posao jedan od najstresnijih -> neuravnotežena raspodjela tjedne nastave, predugi radni dani u školi, prekratak odmor i slične karakteristike učiteljskog rada prisiljavaju na svakodnevno prilagođavanje. Učitelji dnevno provedu znatan broj sati rada u nastavi, nerijetko pred skupinom koja nije dovoljno motivirana za učenje. Oni igraju mnoge uloge u procesu podučavanja – roditelja koji podržava, voditelja koji disciplinira i postavlja zadaće, motivatora koji stimulira na učenje, izvor informacija.

Poznate hrvatske autorice, Majda Rijavec i Dubravka Miljković, 2007. su godine provele istraživanje u kojemu su od učitelja tražile da napišu svoja pozitivna i negativna iskustva u svakodnevnom radu u školi. Najviše pozitivnih iskustava koja su učitelji naveli rezultat su neposrednog rada s učenicima. Spoznaja da učenici imaju povjerenje u učitelja, dječji pogled, osmijeh, veselje koje učenici pokazuju kad učitelj dolazi na sat ili negodovanje zbog završetka sata, neki su od izvora zadovoljstva učiteljskim poslom. Negativna su iskustva, s druge strane, najviše rezultat administrativnih zahtjeva posla i općeg stava društva prema školi. Učitelji su, primjerice, naveli da su izrazito nezadovoljni svojim poslom kad se u pitanje dovede njihova dobronamjernost, kad ih roditelji gledaju s visoka, kad im se, poput u navedenoj dosjetci, prigovara jer imaju tri mjeseca godišnjeg odmora, kad ih se „tlači“ administracijom i slično.

Istraživanja koja se bave glavnim dimenzijama učiteljskog stresa najčešće ukazuju na međusobno slične izvore stresa. Neki od njih fizičke su naravi (npr. prevelik broj djece u razredu ili loša opremljenost škole), dok su drugi više psihološke naravi (npr. loši odnosi u školi, zahtjevni roditelji). Jedan autor navodi sljedeće izvore stresa: poučavanje nemotiviranih učenika, održavanje discipline u razredu, vremenski pritisak i preopterećenost administrativnim poslovima, suočavanje s promjenama, izloženost stalnoj procjeni od strane drugih, odnosi s kolegama, samopoštovanje i status, administracija i upravljanje, konflikti uloga, te loši radni uvjeti. Koliko će navedeni izvori doista biti stresni, ovisi i o karakteristikama samog učitelja – radnom iskustvu, razini kompetentnosti i samopoštovanja, karakteristikama ličnosti ili pak strahu od negativne evaluacije.

Brkić i Rijavec, 2011. - Rezultati provedenog istraživanja pokazuju da nema značajnih razlika u percepciji izvora stresa, strategijama suočavanja sa stresom, te osjećaju životnoga zadovoljstva između učitelja razredne i učitelja predmetne nastave iako se u nekim istraživanjima ukazuje se da su učitelji razredne nastave značajno zadovoljniji zanimanjem negoli učitelji predmetne nastave i srednjoškolski nastavnici. Pokazano je da je zadovoljstvo životom veće ukoliko je veća usmjerenost na problem, a manje što je veća usmjerenost na emocije. Dakle suočavanje usmjereno na problem pridonosi životnom zadovoljstvu, dok ga suočavanje usmjereno na emocije smanjuje. Izvori stresa nisu se pokazali kao značajni prediktori životnog zadovoljstva. Dakle, za životno zadovoljstvo strategije suočavanja značajnije su nego vrste i intenzitet stresora.

Kod učitelja koji pri suočavanju sa stresom na poslu u većoj mjeri koriste strategije usmjerene na emocije, češće i snažnije će biti prisutan osjećaj nesigurnosti, strepnje, potištenosti, kao i osjećaj da nisu u stanju prihvatiti stres. Uz to oni će snažnije i češće izražavati fiziološke tegobe kao što su tjelesna, iscrpljenost i slabost, brzo zamaranje i otežana koncentracija na poslu (Grgin i sur., 1995.).

Istraživanja u području strategija nošenja sa stresom ističu da se ljudi počnu osjećati bolje kad se usmjere na problem koji je izvor stresa. Također, problemu usmjereno suočavanje, kad je efikasno, poboljšava vezu pojedinca s okolinom što dovodi do pozitivnije kognitivne procjene, a time i do pozitivnijih emocionalnih odgovora. Naime, oni učitelji koji percipirajući školsku situaciju kao nepromjenjivu ili kao malo promjenjivu, često se suočavaju s njom usmjeravajući se na emocije. Kako taj način suočavanje nije naročito uspješan u smislu mijenjanja stresne situacije, to s vremenom dovodi do negativnih posljedica koje se očituju kroz niz emocionalnih i fizioloških tegoba koje doživljavaju na poslu (Grgin i sur., 1995.).

Slavić i Rijavec, 2014. - Psihološki stres i dalje utječe na zdravlje učitelja i socijalne odnose u školama. Ako se kronični stres na radnom mjestu ne liječi ili ublažava, može dovesti do sagorijevanja na poslu (Kyriacou, 2001.; Kokkinos, 2007.) i nezadovoljstva poslom (Salami, 2010.). Školska kultura u kojoj učitelji doživljavaju zadovoljstvo i podršku ima direktan i utjecaj na nižu razinu stresa kod učitelja. U svom istraživanju su dobile rezultate koji pokazuju da učitelji doživljavaju nižu razinu stresa ukoliko imaju dobru suradnju s roditeljima i učenicima. Ta suradnja podrazumijeva da učitelji i roditelji često komuniciraju i dijele zajednička očekivanja vezana uz uspjeh učenika te da roditelji vjeruju u stručnu prosudbu učitelja. Također je važno da učenici sami prihvaćaju odgovornost za svoje školovanje. Učitelji su zadovoljniji poslom i životom ako uspostavljaju i održavaju suradničke odnose s ravnateljem. Vrlo im je važno da ravnatelj vjeruje u njihovu stručnu prosudbu te podržava i nagrađuje njihove inovativne ideje osmišljene za unaprjeđenje nastavne prakse. Učitelji očekuju da sudjeluju i u donošenju odluka na razini škole. Zadovoljniji su poslom i životom kad su učinkoviti u uspostavljanju suradničkih odnosa s roditeljima i učenicima.

POSLJEDICE STRESA

Stres učitelja može imati višestruke negativne posljedice. Najučestaliji simptomi dugotrajnog stresa na radnome mjestu su anksioznost, depresivnost, frustriranost, neprijateljsko ponašanje prema učenicima i kolegama, emocionalna iscrpljenost i prekomjerna napetost. Oni najčešće rezultiraju smanjenjem samopoštovanja i porastom nezadovoljstva poslom, što konačno može rezultirati i napuštanjem profesije. Stres, osim na učiteljevo profesionalno postignuće i njegov psihosocijalni status, može negativno utjecati i na školu kao organizaciju, ali i na psihosocijalni status obitelji učitelja. Kako bi se te posljedice spriječile, važno je prepoznati izvore stresa i razviti strategije suočavanja s njime.

SUOČAVANJE S IZVORIMA STRESA

Na neke od navedenih izvora stresa učitelj ne može utjecati uopće, na neke može donekle, dok su neke uvelike pod njegovom kontrolom.

Učiteljima se savjetuje: • da uoče i počnu rješavati probleme što prije te da razviju umijeća i postupke koji će im pomoći u obavezama koje imaju, posebice organizacijska umijeća i ona za raspoređivanje vremena

• da razmisle jesu li sami odgovorni za neke izvore stresa – primjerice, nepotrebne sukobe s učenicima ili kolegama ili prihvaćanje teških obaveza

• da o svemu razmisle unutar konteksta i pokušaju oblikovati realistična očekivanja o svojim i tuđim mogućnostima

• na osobnoj razini da popričaju s drugima o svojim brigama i problemima.

Istraživanja pokazuju da akcije poput traženja potpore od suradnika pozitivno djeluju na ublažavanje stresa. Osim toga, poželjno je održati ravnotežu između posla i osobnog života – zdrav i radostan život izvan škole pozitivno će utjecati na samosvijest i unutarnju snagu za rješavanje problema unutar škole.

SUOČAVANJE S IZVORIMA STRESA U RAZREDU

Učitelji bi trebali spoznati da nisu odgovorni baš za sve. Što se tiče discipline u razredu - neki učenici jednostavno imati više disciplinskih problema od drugih, te zahtijevati više truda, vremena i energije - prihvaćanje činjenice da postoje „teži“ učenici implicira da učitelji ne moraju biti svemogući – njihova je odgovornost da učine najbolje što mogu, surađuju s roditeljima i savjetuju se sa stručnjacima (psihologom, pedagogom, defektologom, liječnikom). Prije nego učitelj ponašanje učenika shvati osobno i naljuti se, bilo bi dobro provjeriti o čemu se radi. Čak i ako učenik doista želi biti bezobrazan, velika je vjerojatnost da to čini jer ne zna na konstruktivan način izraziti svoju ljutnju i ima nisku razinu samopoštovanja, a ne jer želi nauditi učitelju.

NOŠENJE SA STRESOM

Iako se neki disciplinski problemi, problemi s papirologijom, zahtjevnim roditeljima ili neka druga vrsta problema ne mogu izbjeći, njihov se stresan utjecaj može smanjiti. Promjena perspektive prema tim problemima jedan je od načina suočavanja s njima. U čovjekovoj je prirodi da se na dobre stvari u životu brzo privikne, a da mu loše sve više i više smetaju. Isto tako, negativni događaji imaju jači i dugotrajniji utjecaj od pozitivnih. Promjena perspektive podrazumijeva namjerno prisjećanje, primjerice, pozitivnih strana učiteljskog posla. Rijavec i Miljković (2010.) predlažu aktivnost u kojoj se na list papira napiše 10 razloga zbog kojih je dobro biti učitelj ne bi li taj popis služio kao podsjetnik u trenucima stresa izazvanim poslom. Također, korisno je namjerno se prisjetiti pozitivnih događaja. Primjerice, podsjetiti se na kraju dana na tri dobre stvari koje su se taj dan dogodile. Svrha te aktivnosti je olakšati nošenje s posljedicama stresnih događaja i povećati životno zadovoljstvo.

Suvremeni pristupi proučavanju stresa na poslu ističu da su intervencije usmjerene na osvješćivanje predanosti poslu učinkovitije od intervencija koje ublažavaju stres. Veće zadovoljstvo poslom i posvećenost istom više motivira učitelja za rad i podiže njegov osobni angažman unutar škole, dok niže zadovoljstvo poslom onemogućava potpunu posvećenost radu, odnosno rezultira smanjenom kvalitetom rada učitelja, neodgovarajućom komunikacijom s učenicima i narušenom razrednom klimom.

LITERATURA

Brkić, I., Rijavec, M. (2011). Izvori stresa, suočavanje sa stresom i životno zadovoljstvo učitelja razredne i predmetne nastave. Napredak: Časopis za interdisciplinarna istraživanja u odgoju i obrazovanju, vol. 152, no. 2, str. 211 – 225.

Slavić, A., Rijavec, M. (2014). Školska kultura, stres i dobrobit učitelja. Napredak: Časopis za interdisciplinarna istraživanja u odgoju i obrazovanju, vol. 156, no. 1-2, str. 93-113.

 

Zvončica Kučanda






[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju