Policijski službenik Policijske uprave Osijek, Robert Škorvaga , svoje radno mjesto u uredu i na terenu, zamijenio je učionicom 4. r. naše škole. Učenike 2. i 4.r. i njihove razrednice Ivanu Šaravanju i Romanu Žužić upoznao je s radom Ivana Vučetića koji je djelovao u Argentini poznat kao Juan Vucetich. Bio je hrvatski daktiloskop i kriminalist koji je 1891. godine razvio prvi praktični i znanstveno utemeljeni sustav klasifikacije otisaka prstiju (daktiloskopiju). Njegov rad iz temelja je promijenio svjetsku kriminalistiku jer je omogućio nepogrešivu identifikaciju osoba na temelju jedinstvenih papilarnih linija. Time je policijsku istragu pomaknuo s nepouzdanih metoda (poput pukog traženja priznanja ili svjedoka) prema egzaktnim forenzičkim dokazima.
Ključni doprinosi Ivana Vučetića
* Deseteroprstni sustav klasifikacije: Vučetić je stvorio sustav (prvotno nazvan iknofalangometrija) koji je omogućio razvrstavanje otisaka prstiju lijeve i desne ruke pomoću formula s brojevima i slovima. To je omogućilo brzo pretraživanje policijskih arhiva.
* Utemeljenje policijske daktiloskopije: U rujnu 1891. godine u La Plati (Argentina) osnovao je prvu identifikacijsku službu koja je započela s popisivanjem osuđenika u desetoprstne kartone.
* Prvo ubojstvo riješeno otiskom prsta: Njegov sustav dokazao je svoju moć 1892. godine u slučaju Franciske Rojas. Ona je optužila susjeda za ubojstvo njezine djece, no Vučetićevom metodom dokazano je da krvavi otisak prsta s vrata pripada upravo njoj, nakon čega je priznala zločin. To je prva presuda na temelju otiska prsta u povijesti forenzike.
Važnost daktiloskopije za kriminalistiku
Daktiloskopija je i danas jedna od najpouzdanijih i najraširenijih znanstvenih metoda za utvrđivanje identiteta. Njezina se važnost očituje u trima prirodnim zakonitostima:
* Jedinstvenost: Ne postoje dvije osobe s identičnim crtežom papilarnih linija, čak ni jednojajčani blizanci.
* Nepromjenjivost: Papilarne linije formiraju se još u utrobi majke i ostaju nepromijenjene tijekom cijelog života, pa čak i nakon smrti, sve do raspadanja tijela.
* Nepovratnost (neuništivost): Čak i ako se površinski sloj kože ošteti, ona regeneracijom ponovno poprima potpuno isti, stari uzorak.
Tekst i fotografija: Romana Žužić, dipl. učitelj
