Tjelesno kažnjavanje, kao odgojna metoda dugo je vremena bila tradicionalno i društveno prihvatljiva, no u današnje vrijeme to više nije tako. Istraživanja su pokazala, kako je jedini "pozitivan" učinak tjelesnog kažnjavanja, postizanje neposredne poslušnosti, a s druge strane, djeca koju roditelji tjelesno kažnjavaju ne usvajaju dugoročno društvene i moralne vrijednosti, sama su nasilna prema vršnjacima, ali i u odrasloj dobi prema svojim partnerima i djeci, češće su depresivna, veća je vjerojatnost da će doći u sukob sa zakonom, a kvaliteta odnosa roditelja koji primjenjuju tjelesno kažnjavanje i njihove djece u velikoj je mjeri narušena - djeca se roditelja boje, osjećaju sram i poniženje.

Tjelesno kažnjavanje više je pitanje moći i kontrole roditelja, nego odgoja djeteta, jer je zapravo demonstracija njihove nemoći da pozitivnim pristupom usmjeravaju dijete.

Republika Hrvatska jedna je od 18 zemalja u Europi i 23 zemlje u svijetu koje su zakonom zabranile tjelesno kažnjavanje djece u obitelji i to Obiteljskim zakonom, Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji te u situacijama kada ono prerasta u zlostavljanje, i Kaznenim zakonom. Nacionalnim planom aktivnosti za prava i interese djece od 2006. do 2012. godine, Vlada Republike Hrvatske obvezala se kako će, putem ministarstava, lokalne zajednice i civilnog društva, senzibilizirati javnost o potrebi sprječavanja tjelesnog kažnjavanja djece i svih drugih oblika nasilja nad djecom, provodeći više aktivnosti.

Istraživanje UNICEFA u Hrvatskoj, pokazalo je kako 46 posto ispitanih roditelja smatra da je tjelesno kažnjavanje djece opravdano. Obilježavanje Dana odgoja bez batina pridonosi podizanju svijesti šire javnosti, ali i stručnjaka - odgajatelja, učitelja, socijalnih radnika, državnih odvjetnika, sudaca i drugih - o pozitivnim i nenasilnim metodama odgoja.

 

            Zvončica Kučanda