ŠTANDOVI  I  ZAHVALE

Područna škola - Brođanci

Za proslavu Dana kruha u bizovačkoj osnovnoj školi odabrani su jesenski dani u drugoj polovici mjeseca listopada. Prva proslava održana je 18.10. na područnim školama Habjanovci i Brođanci. Pripremljeni su  pekarski proizvodi prvo bili izloženi pred crkvom sv. Bartola u Habjanovcima i pred crkvom sv. Ane u Brođancima. Nakon predstavljanja pred crkvom uslijedila je svečana sveta misa. Sljedeći su vikend 24.10. isto slavlje pred crkvom i u crkvi  pripremili   učenici područne škole u Samatovcima. U nedjelju 25.10. svoju proslavu imali su učenici u crkvi sv. Antuna u Cretu. Završno slavlje s učenicima i svim djelatnicima škole u Bizovcu  održano je pred crkvom sv. Mateja.

Područna škola - Habjanovci

Područne škole sa svojim učenicima već godinama ne propuštaju priliku Dane kruha obilježavati u suradnji sa svojim  župnicima. Tako su učiteljice, uz svoj dogovor s brođanačkim župnikom Ivanom Markovićem, u Habjanovcima i Brođancima motivirale  najmlađe učenike da se angažiraju i na što ljepši način ukrase svoj štand pred crkvom. Najuspjelije pripremljene proizvode od brašna prinijeli su na oltar, izražavajući tako svoju zahvalnost za kruh svagdanji. Slična slika mogla  se vidjeti i u Samatovcima i u Cretu. Razlika je samo u tome da ove dvije škole pripadaju župi sv. Mateja u Bizovcu pa se tijekom priprema učiteljicama, učenicima i roditeljima pridružio  bizovački župnik Zoran Ćosić. Budući da se proslava Dana kruha redovito održava svake godine pred mjesnim crkvama, vjernici su radosno prihvatili doprinose malenih školaraca te na izlasku iz crkve daju svoj dobrovoljni prilog  i svojoj  kući ponesu slano pecivo ili pak slatke kolače.

Najviše ukrašenih štandova povodom proslave Dan kruha dogodio se u Bizovcu. Učenice i učenici svih osam razreda u matičnoj školi imali su isti zadatak: trebali su svoj razredni štand  dobro  popuniti raznolikim pekarskim proizvodima i ukrasiti ga što kreativnije te su u svoj pothvat trebali uključiti što više roditelja. Motivacije i stvaralačke dosjetljivosti nije nimalo nedostajalo.

Već kod kuće mame i bake dale su sve od sebe kako bi njihov doprinos bio što kvalitetniji. Svakovrsne slane krušne proizvode, peciva i kiflice, te slatke gužvare, pite, štrudle,  kolače…  moglo se naći skoro na svakom štandu. Međutim,  kušanje  brojnih proizvoda moglo je uslijediti tek nakon svečane svete mise.

Stoga su iz svakog razreda  najbolji prinosi  prvo doneseni na stol Gospodnji uz pjesmu zahvale. Zbor  učenika škole pridružio se velikom župnom zboru  i uz njihov glazbeni izričaj ispjevana je zahvalnica Bogu. Po prinosu darova uslijedile su recitacije učenika četvrtog razreda, a ovogodišnji poseban doprinos dali su učenici prvog razreda koji su, svi do jednog, u pekarskim odorama poput straže stajali pred oltarom uz prinesene darove i pjevali svoju pjesmu o pekaru. Euharistijsko slavlje predvodio je Bizovčanin, biskupijski kancelar vlč. Robert Jugović, koji se dječjom spontanošću upustio u razgovor s najmlađim sudionicima euharistije. Upravo je vlč. Robert, svojim jednostavnim i svima razumljivim nagovorom, istaknuo vrijednost kruha u našem svakodnevnom životu, kao i nebeskog Kruha s kojim želimo zaslužiti vječnost. Poslije svete mise ispred štandova častilo se, kušalo i nepcu ugađalo. Glavnu riječ imali su učenici. U opuštenom ozračju, s osmjehom na licu, nudilo se  pecivo, nagovaralo se i uvjeravalo da se upravo na njihovom štandu nalaze najbolji proizvodi. Ponosne su bile i mame i bake, jer je  njihov trud  bio predstavljen  biranim riječima pohvale.

Kao i svake godine, svi se raziđoše s mišlju kako nam ovakvih okupljanja, slavlja i druženja treba više. Suradnja s roditeljima potvrđuje da se na njih uvijek može računati kad je u pitanju priprema hrane i pekarskih delicija. Na nama je u školi da domislimo još jedan razlog  da se u kurikulumu škole nađe planirani dan za druženje, jelo i piće. Međutim, učiteljice razredne nastave nisu za oklijevanje, već su dan poslije nedjeljnog slavlja u svojim razredima započele s pripremom zdravih obroka. Učenici tako u školu nose domaće marmelade, pekmeze i džemove. Kruh se i za tu prigodu u kućnoj pećnici peče… a škola miriše. Ako se već gradivo u udžbenicima ne skraćuje, barem da nas miris hrane u školu privuče.

Slaven Školka, vjeroučitelj

Ostale fotografije pogledajte ovdje.