Kako pomoći djetetu kod kojega je izražen strah od škole

· Djetetu treba dati podršku, pokazati razumijevanje, uvažavati njegove strahove koliko god se nama činili neopravdani razlozi za strah i razgovarati o tome što mu se događa, kako se ono osjeća u svojem razredu i školi.

· Razvijajte kod djeteta pozitivan stav prema školi, a pred djetetom nemojte nikada govoriti negativno o školi, učiteljima, djelatnicima i školskim aktivnostima ili komentirati iste u negativnom svjetlu.

· Što više pohvalite dijete kako bi razvilo osjećaj sigurnosti i samopouzdanja i potičite ga da sudjeluje u izvanškolskim aktivnostima, posebno onima u kojima je dijete uspješno i druženju s vršnjacima.

· Prije odlaska u školu objasnite djetetu što ga čeka taj dan u školi, do koliko sati će biti u školi, tko će ga dočekati kod kuće ili će roditelji biti na poslu, kada ćete se čuti, kako će dan izgledati, zajedno s djetetom spremite knjige za školu, prođite kroz raspored. Važno je da dijete ima rutinu i kod kuće što mu daje osjećaj kontrole i sigurnosti.

· Kada dijete dođe u školu, ne odugovlačite pozdravljanje i odvajanje, nego se kratko pozdravite i odlučno odvojite od djeteta, u dobrom raspoloženju, s osmjehom. Pozitivne emocije roditelja lako se prenose i na dijete.

· Iznimno je važno da se držite dogovora. Kada ste se s djetetom nešto dogovorili, nemojte to mijenjati jer je važno da dijete razvije osjećaj sigurnosti i povjerenja. Ako je već potrebno mijenjati planove, pobrinite se da to na vrijeme kažete djetetu i objasnite mu zbog čega je došlo do promjene i što će se umjesto dogovorenog događati.

· Nekoj djeci je potrebna utjeha, stoga možete dozvoliti djetetu da ponese u školu nekakav predmet koji će moći pogledati ili uzeti kako bi se utješilo. To može biti najdraža igračka ili nešto što pripada vama.

· Poduprite povratak u školu na početku nove školske godine, praznika, izostanka, bolest i sl. - povežite odlazak u školu s ugodnim događajem (odlazak u kino, na sladoled, izlet).

· Važno je da roditelji ne ostave dijete kući kada pokazuje otpor prema školi i odbija ići u školu, jer jednom kada dijete ostavite doma ili dopustite da dođe ranije kući trenutno olakšavate djetetu no dugoročno dodatno otežavate situaciju i produbljujete problem. Svaki idući odlazak u školu i ostajanje će biti još teže i dijete će se uvijek vratiti na ono jednom kada je moglo ostati kući ili doći ranije iz škole. Što je dijete duže doma, teže će mu biti ponovo krenuti u školu. Ako dijete izbjegava ono čega se boji, strah će biti sve veći. Ako se počne suočavati sa strahom, strah će se smanjivati. U tom suočavanju sa strahom djetetu je potrebna pomoć odraslih. Porazgovarajte otvoreno s učiteljima o tome što se događa. Ukoliko strah postaje intenzivan i ne smanjuje se, potražite pomoć školskog psihologa.

· Danas postoje razne slikovnice i priče na temu dječjih strahova. Ili sami osmislite priču sa sličnom temom kroz koju možete s djetetom proraditi ono što ga muči. Dijete se tako s odmakom i iz sigurnosti može identificirati s likovima iz priče i naučiti kako se nositi s teškoćama, problemima i strahovima.  Likovi priče mogu biti životinje ili djetetovi vršnjaci (nemojte direktno uključiti dijete kao lik u priču), koji nailaze na određene prepreke ili probleme i uspješno se s njima nose i savladavaju ih - važno je da priča ima sretan kraj.

Nikako nemojte:

· Opterećivati dijete prevelikim očekivanjima

· Započinjati svaki razgovor s nagovaranjem na povratak u školu

· Plašiti dijete školom

· Ucjenjivati ga i prijetiti mu zbog izostanaka

· Posramljivati ga zbog straha od škole

· Opravdavati izostanak škole bez razloga i ostavljati dijete kući

Zvončica Kučanda

psihologinja škole