„Ima jedan grad svakom srcu drag…“

Učenici i djelatnici naše škole obilježili su u petak, 17. studenoga Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Dostojanstveno i s pijetetom duž Ulice dr. Franje Tuđmana upalili smo lampione koji su nas podsjetili na žrtvu svih onih koji su vjerovali u pobjedu dobra nad zlim te dali svoj život za slobodu i istinu, za domovinu.

Obilježavanje 32. godišnjice pada Vukovara nastavljeno je kratkim programom za sve učenike i djelatnike u školskom holu. Pod vodstvom učitelja Vladimira Čošića i uz pratnju učenika Mateja Bošnjaka na tamburici, školski je zbor punim srcem otpjevao jednu od najljepših pjesama posvećenih Vukovaru, „Vukovar, Vukovar“, a učenica Korana Kučinac pročitala je kraći tekst koji je pripremio učitelj povijesti Mario Fišer kojim nas je podsjetio na težinu stradanja Vukovara i njegova značaja za sve nas danas.

Vukovar, Vukovar,
Stoji dok protiču vode dunavske.
Vukovar, Vukovar,
Gori na braniku svoje Hrvatske!

Dok smo u pozadini na prigodnim panoima promatrali likovnu izložbu učenika posvećenu simbolu stradanja, ali i simbolu otpora stanovnika Vukovara – Vodotornju, zbor je završnom pjesmom „Silan Bog“ podsjetio na moć i snagu vjere u tim mračnim vremenima:

A dok je tama bila svud, ništavilo i mrak,
naš bog, on je silan bog!
On je dahnuo i noć pretvorio u dan.

Tekst i fotografije: Tajana Domanovac, učiteljica hrvatskoga jezika