Sukobi su svakodnevni i neizostavni dio života. No kako ih doživljavamo i kako se ponašamo u sukobu, ovisi o našoj interpretaciji situacije, našim potrebama, komunikacijskim vještinama, vrsti odnosa s drugom osobom, postoji li povijest sukoba i nizu drugih čimbenika. Tema drugog susreta Škole psihologije za roditelje je bila Sukobi i rješavanje sukoba.

Većina ljudi sukob povezuje s neugodnim emocijama, svađama, konfliktima i ima negativne asocijacije na sukob. Međutim, od sukoba možemo imati i dobiti u vidu promjene odnosa na bolje, poboljšanja komunikacije te u većem razumijevanju i uvažavanju druge osobe. Sukob donosi mogućnost za promjenu – bilo osobnu ili za promjenu odnosa.

Zbog čega dolazi do sukoba? Najčešće jer ne možemo zadovoljiti neke svoje potrebe na način na koji bismo mi to željeli i kada bismo željeli, jer nas netko ugrožava ili prelazi naše granice, jer između nas i druge osobe postoje razlike – u stavovima, uvjerenjima, željama, potrebama, ciljevima, reakcijama koje u trenutku  tumačimo kao prepreku a ne kao priliku za rast i razvoj.

Na tijek i ishod sukoba utjecat će oblik komunikacije koji koristimo.

Agresivnost – korištenje napada, kritika, optužbi, poniženja ili omalovažavanja druge osobe kako bismo postigli svoj cilj. Važne su nam samo naše potrebe, uvjereni smo da smo u pravu i pod svaku cijenu želimo „pobijediti“. Postoji i drugi oblik agresije – pasivna agresija gdje manipuliramo drugima, pokušavamo kod njih izazvati osjećaj krivnje ili ignoriramo, koristimo ironične komentare, podsmjehivanje, laži i tračeve.

Pasivnost – izbjegavanje konflikta pod svaku cijenu, ne zauzimanje za sebe, ne izražavanje svojih potreba, želja, stavova, mišljenja. U ovom obliku komunikacije stalno se ispričavamo, branimo, „povrijeđeni“ smo i smatramo da su potrebe, osjećaji i želje druge osobe važniji od naših.  

Asertivnost – kada se borimo za sebe ali poštujući i uvažavajući drugu osobu. Spremni smo izraziti svoje mišljenje, potrebe i želje ali i saslušati tuđe pri čemu preuzimamo odgovornost za sebe i svoje postupke. Jedan od oblika asertivne komunikacije je korištenje JA poruka.

„Formula“ ja poruke:

OSJEĆAM SE (emocije ako je prikladno)

KADA (se nešto dogodi, netko nešto napravi, ponašanje druge osobe)

JER (razlog, konkretni efekti)

ŽELIO BIH/IMAM POTREBU (konkretna akcija/što želite da se dogodi)

Primjer: Ljuti me kad ostavite kaos u kuhinji pa sve moram sama pospremiti! Pomoglo bi mi da svatko iza sebe stavi svoje tanjure u sudoper.

Razmislite o obliku komunikacije koji najčešće koristite i u kojem se od navedenih oblika prepoznajete. Asertivnost se uvijek može naučiti, a možete početi s korištenjem i vježbanjem JA poruka i zauzimanjem za sebe. Sretno!

Psihologinja škole

Zvončica Kučanda