Prijelaz iz razredne u predmetnu nastavu je promjena koja ne utječe samo na dijete nego i na cijelu obitelj, donoseći izazove vezane uz školski uspjeh i socioemocionalni razvoj. Ova promjena može biti praćena strahom, nesigurnosti, neugodom i stresom. Često se dogodi da očekivanja koja imaju i učenici i roditelju ostanu neispunjena a da početni uspjeh bude niži u odnosu na razrednu nastavu - “odlični” nisu više odlični, “vrlo dobri” nisu više vrlo dobri, a ima i onih s negativnim ocjenama.

Što se sve mijenja?

• Dolazak učenika iz područnih u matičnu školu, putovanje autobusom
• Novi učenici u razredu
• Novi razrednik/ica
• Novi predmeti a novi i učitelji
• Neizvjesnost – Što donosi 5. razred?
• Različiti pristupi i zahtjevi učitelja, različiti kriteriji i načini rada, predavački stilovi
• Sadržaji složeniji i zahtjevniji
• Duži boravak u školi
• Više učenja i školskih obaveza

Osim toga, djeca se nalaze u razdoblju predpuberteta i u njima se počinje javljati razdor između rastuće želje za samostalnošću s jedne strane i ovisnosti o roditeljima i odraslim osobama s druge a utjecaj vršnjaka postaje sve izraženiji i počinju imati sve važniju i značajniju ulogu u djetetovom životu.

Očekivane teškoće u predmetnoj nastavi imat će učenici:

• Koji nisu do kraja usvojili vještinu čitanja i pisanja
• Kojima je potrebna stalna pomoć u učenju
• Koji nisu automatizirali računske operacije
• Koji nemaju razvijene radne navike
• Koji nemaju primjereno znanje iz razredne nastave
• Koji se teško prilagođavaju
• Koji ne znaju učiti – nemaju razvijene adekvatne tehnike učenja
• Koji imaju prevelika i nerealna očekivanja od sebe
• Čiji roditelji imaju previsoka i nerealna očekivanja
• Učenici s teškoćama koje nisu prepoznate

Koje mogu biti posljedice?

• Razočaranje
• Gubitak motivacije
• Slabiji uspjeh – loše ocjene
• Negativan stav prema školi i učenju
• Neorganiziranost
• Zbunjenost
• Teškoće pažnje i koncentracije
• Strah od škole
• Psihosomatske smetnje (bolovi u trbuhu, glavobolje i ostale smetnje koje nemaju tjelesni uzrok)

Kako roditelji mogu i trebaju pomoći?

• Na prve znakove pružite podršku i ohrabrenje, ali trebate i stvoriti uvjete za rad i učenje, te imati adekvatni nadzor i kontrolu.
• Osigurajte djetetu stalno mjesto za učenje bez ometanja (računalo, PS, TV).
• Savjetujte dijete da maksimalno koristi nastavu, rad u školi, dodatni i dopunski rad nastavnika.
• Učite dijete da se nagradi za napredak i uspjeh – pohvalom ili nečemu u čemu uživa.
• Hvalite i hrabrite za mali napredak, kritizirajte postupke, a ne ličnost. Naglasite u čemu je dobro i gdje bi još moglo napredovati.
• Pomozite djetetu organizirati raspored dana, vrijeme učenja i slobodno vrijeme. Na taj način dijete se navikava na rad u određeno vrijeme, stvara naviku i dosljednost u radu. Dosljednost i redovitost je ključ kvalitetnog učenja!
• Informirajte se o tome kako je dijete provelo dan, što se događa u školi. Razgovarajte o školi, druženjima, prijateljima, aktivnostima, ne samo o ocjenama. Ukoliko na vrijeme dobijete informaciju o nekom problemu, prije ćete moći reagirati.
• Zajedno se s njim prisjetite i ponovite šta su danas radili u školi. To je prvo i najvažnije ponavljanje poslije obrade. Pomaže zapamćivanju, jer proces zaboravljanja je najintenzivniji i najbrži neposredno nakon učenja.
• Inzistirajte na redovitom izvršavanju svih obaveza i kućnih i školskih.
• Razvijajte kod djeteta pozitivan stav prema školi i učenju.
• Potičite na druženje s vršnjacima i izvannastavnim aktivnostima.
• Ne očekujte savršenstvo i ne namećite svoje neostvarene ambicije.
• Hvalite i potičite uloženi trud i zalaganje a ne fokusirajte se samo na ocjene.
• Razgovarajte s djetetom o mogućim razlozima za neuspjeh - provjerite pripisuje li neuspjeh nedovoljno uloženom trudu ili manjku sreće. Djeca koja svoje rezultate pripisuju uloženom trudu i naporu imaju veći osjećaj kontrole nad situacijom, sigurniji su u sebe, motiviraniji, samostalniji, spremniji uložiti veći trud i više se zalagati.
• Ne uspoređujte dijete s drugima već s njime samim (npr. Prije pola godine si mogao…a sad možeš…vidiš kako si napredovao/la!)
• Kazna treba biti u obliku uskraćivanja privilegija ili onoga što dijete voli. Kazna mora biti primjerena dobi djeteta i vremenski ograničena.
• Budite dosljedni kao roditelji.
• Surađujte sa školom, redovno dolazite na informacije i roditeljske sastanke, surađujte s razrednicom/kom jer je on najvažnija osoba za rješavanje svih problema. Surađujte i informirajte se i kod predmetnih učitelja.
• Upoznajte se sa načinom rada nastavnika, kriterijima ocjenjivanja, obavezama koje učenika očekuju.
• Iako je 5. razred (pa i kasnije) pomozite djetetu u učenju.
• Ne prihvaćajte ispriku za neuspjeh, nije sva krivnja u učiteljima, teškom gradivu, nepravednosti učitelja i sl.
• Ne prihvaćajte uvrede i šale na račun učitelja, a svoje mišljenje i stavove ne iznosite pred djetetom nego zadržite za sebe ili prokomentirajte kada dijete nije prisutno. Kasnije više nećete moći inzistirati na vašem ili bilo čijem autoritetu.
• Ukoliko vaše dijete ima problem u učenju, odnosima s vršnjacima, učiteljima – obratite se prvo razredniku, ukoliko se problem nastavlja onda stručnoj službi a ako se ni tada problem ne riješi – obratite se ravnatelju.

A što kažu sami petaši?

Razliku predmetne od razredne nastave vide po tome što ih je više u razredu i imaju više prijatelja. Također imaju veći broj predmeta i više gradiva a tu su i novi učitelji. Neki učenici navode da im je sada bolje jer imaju odmor. 5. razred procjenjuju težim u odnosu na prijašnje a neki učenici i zabavnijim. Iznose i da je razlika u tome što ukoliko naprave nešto loše onda odlaze na razgovor ravnatelju ili psihologinji a ranije su išli samo kod učitelja.

U 5. razredu im je teže ili lošije to što su svi u jednom razredu a ne u dva, što imaju određene predmete koje ne vole i više predmeta a samim time i više gradiva pa moraju i više učiti. I učenicima se sada teško priviknuti na sve te promjene u 5. razredu.

Ljepšim, lakšim, boljim procjenjuju nove učitelje, pojedine predmete koje vole i koji su im zanimljivi, veći prostor, što ih ima više u razredu, novi prijatelji i veći broj prijatelja te što sada imaju dvoranu za tjelesni.

I za kraj:

Uspjeh ne dolazi bez truda i napornog rada. Imajte na umu da roditelji i škola nisu neprijateljske skupine, nego suradničke radi postizanja konačnog cilja – uspješnog i dobro odgojenog čovjeka. Zato nam se uvijek možete obratiti za savjet ili pomoć.

BUDIMO DJECI UZOR.

Psihologinja

Zvončica Kučanda